nataly

 

Savremene informaciono-komunikacione tehnologije se od rudimentarnih tehničkih sredstava suštinski razlikuju po mogućnosti kreiranja virtuelnog svijeta koji ima sopstvenu logiku i težnju da zamjeni realno okruženje.Otuđenje čovjeka od čovjeka i čovjeka od samog sebe može biti posljedica lošeg korištenja interneta. To što mladi, ili dobar dio njih, više vremena provode za kompjuterom, internetom i društvenim mrežama nego u društvu porodice i prijatelja, znak je da su se našli na putu otuđenja, koji može voditi u tzv. cyber zavisnost. Tehnički način komuniciranja postao je kao neka vrsta mode, takmičenja i društvenog prestiža.

 

 Prekomjerno korištenje Facebooka, odnosno komjutera, ostavlja vidne posljedice na razvoj “identiteta”. Osobe koje počinju gubiti kontakt s realnošću postepeno odbacuju životne probleme i tako stiču iluziju da je bolje živjeti u virtualnom nego u realnom svijetu. Kod njih se javlja tendencija da se realni svijet zamijeni fikcijom, javljaju se i problemi vezani za komunikaciju u realnom životu

 

Virtualnost stvara iluziju. S druge strane, iz dana u dan, sve veće je ugrožavanje ljudske privatnosti. To su opasnosti koje se kriju iza zamjene pravog druženja s prijateljima druženjem na društvenim mrežama s virtualnim prijateljima. Radi se o sveopštoj ugroženosti ljudske privatnosti. Pomoću današnje informatičke i komunikacijske tehnologije može se provjeravati svaka komunikacija, vršiti nadzor naših života. To se radi pomoću servisa kojim se svakodnevno koristimo. Iz dana u dan sve više se razvijaju programi za nadziranje čovjekove privatnosti. Bez puno muke mogu se prisluškivati mobitlni telefoni, može se ući u e-mail poštu, u kućne bežične sisteme. Današnje generacije s lakoćom otvaraju Facebook profile i svakodnevno usavršavaju ove sposobnosti. Na tim profilima razmjenjuju fotografije, informacije, pišu gdje su, s kim su i šta rade. U toj razmjeni mnogi zaboravljaju svoju privatnost. Tako svoju privatnost stavljaju na tacnu. Ako tome dodamo rad hakera, koji skoro svaku stvar mogu uspješno odgonetnuti, onda, faktički, privatnosti u današnjem svijetu skoro da više i nema. U opštoj poremećenosti vrijednosti i pravila, “biti na Fejsu” postao je svojevrsni kriterij normalnosti, a oni koji ne koriste ovu društvenu mrežu postali su “čudaci”.

 

Nove tehnologije i internet pružili su nam niz pogodnosti i donijeli nam mnoge olakšice u životu. Tehnologija širi iluziju da sama nudi odgovore na sva pitanja i rješenja za sve probleme. Umjesto da ljudi upravljaju tehnologijom, imamo obrnutu situaciju: tehnologija upravlja ljudima.
Pomoću klika na tastaturi kupujemo i prodajemo, učimo i studiramo, oglašavamo i predstavljamo, prikazujemo poslovni i privatni život; umjesto djece, na krilu držimo laptop, odmaramo se s laptopom i mobilnim telefonom, pohvaljujemo sami sebe i kritikujemo druge, zaljubljujemo se, postajemo moralni i humani. Komunikacija sa mašinom postaje važnija od one s ljudima.

 

Autentičnu komunikaciju, “licem u lice”, komunikaciju pogledom, gestom, šutnjom, ponašanjem uopšte, ne mogu nadomjestiti Fejbuk i druga virtualna ćaskanja. Dakle, savremeni način života otuđuje ljude, a Internet i druge moderne tehnologije sastavni su dio tog načina života.